Prema važećem Zakonu o zaštiti prirode (od 20. svibnja 2005.) prirodne vrijednosti su dijelovi prirode koji zavrjeđuju posebnu zaštitu radi očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti, radi svoje osjetljivosti ili radi znanstvenog, kulturološkog, estetskog, obrazovnog, gospodarskog i/ili drugog javnog interesa. U odnosu na isti zakon zaštićene prirodne vrijednosti su prirodne vrijednosti proglašene zaštićenima od tijela utvrđenog zakonom i upisane u upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti.

Kao zaštićena područja određene su slijedeće kategorije zaštite:

1. zaštićena područja:
- strogi rezervat,
- nacionalni park,
- posebni rezervat,
- park prirode,
- regionalni park,
- spomenik prirode,
- značajni krajobraz,
- park-šuma,
- spomenik parkovne arhitekture,

2. zaštićene svojte:
- strogo zaštićena divlja svojta,
- zaštićena divlja svojta,
- zaštićena zavičajna udomaćena svojta,

3. zaštićeni minerali, sigovine i fosili.

Zaštićene prirodne vrijednosti raspoređuju se u razrede:
- međunarodnog značenja,
- državnog značenja,
- lokalnog značenja.

Raspored u razrede utvrđuje Ministarstvo na temelju stručnog vrednovanja zaštićene prirodne vrijednosti.

Zaštićena područja pokrivaju 6,7% ukupne površine, odnosno 9,9% površine kopnenog dijela Republike Hrvatske. Najveći dio zaštićene površine odnosi se na parkove prirode i nacionalne parkove (8,7 % kopnene površine). Dok se u nacionalnim parkovima zabranjuje gospodarsko korištenje koje bi utjecalo na prirodne vrijednosti (uglavnom se dopuštaju tradicionalni oblici gospodarstva i određene turističke aktivnosti), u parkovima prirode ovakve su djelatnosti dopuštene, ali uz određene ograničavajuće mjere i nadzor nad njihovom usklađenošću sa zaštitom prirode. Zaštita nacionalnih parkova i parkova prirode je u ovlasti države, a ostalih zaštićenih područja u ovlasti županija i gradova. Pritom su strože mjere zaštite određene naročito za stroge i posebne rezervate.

Grad Dubrovnik je pred osnovanjem Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na dubrovačkom području. Uz bogatu kulturnu baštinu dubrovačko je područje i prostor visokih prirodnih vrijednosti koje se trebaju na adekvatan način vrednovati. Osnivanje javne ustanove, koja će obavljati djelatnosti očuvanja, održavanja i promicanja zaštićenih područja i drugih prirodnih vrijednosti, kao i nadzora provođenja uvjeta i mjera zaštite prirode, pridonijet će značaju Dubrovnika kao sveučilišnog i turističkoga grada.

Rijetko je koje područje u Hrvatskoj tako bogato brojem značajnih i vrijednih zakonom zaštićenih objekata prirode kao što je dubrovačko. Na prostoru Grada Dubrovnika ukupno je dvanaest takvih područja različite kategorije zaštite, ne računajući zaštićene vrste biljaka i životinja, što čini oko 50% ukupne površine Grada. To su:

- otok Lokrum

"posebni rezervat je područje kopna i/ili mora od osobitog značenja radi svoje jedinstvenosti, rijetkosti ili reprezentativnosti, ili je stanište ugrožene divlje svojte, a od osobitog je znanstvenog značenja i namjene. Posebni rezervat može biti: floristički, mikološki, šumske i druge vegetacije, zoološki (ornitološki, ihtiološki i dr.), geološki, paleontološki, hidrološki, rezervat u moru i dr. U posebnom rezervatu nisu dopuštene radnje i djelatnosti koje bi mogle narušiti svojstva zbog kojih je proglašen rezervatom (branje i uništavanje biljaka, uznemiravanje, hvatanje i ubijanje životinja, unošenje alohtonih vrsta, melioracijski zahvati, razni oblici gospodarskog i ostalog korištenja i slično). U posebnom rezervatu dopušteni su zahvati, radnje i djelatnosti kojima se održavaju ili poboljšavaju uvjeti važni za očuvanje svojstava zbog kojih je proglašen rezervatom. Posjećivanje i razgledavanje posebnog rezervata može se zabraniti ili ograničiti mjerama zaštite. Aktom o proglašenju posebnog rezervata mogu se istovremeno zaštititi različite vrijednosti zbog kojih se proglašava rezervat (ornitološko-ihtiološki, geološko-hidrološki i dr.)."

- Rijeka Dubrovačka

"značajni krajobraz je prirodni ili kultivirani predjel velike krajobrazne vrijednosti i biološke raznolikosti ili kulturno-povijesne vrijednosti, ili krajobraz očuvanih jedinstvenih obilježja karakterističnih za pojedino područje, namijenjen odmoru i rekreaciji ili osobito vrijedni krajobraz utvrđen sukladno ovome Zakonu. U značajnom krajobrazu nisu dopušteni zahvati i radnje koje narušavaju obilježja zbog kojih je proglašen."

- Arboretum Trsteno,
- pojedinačna stabla – dvije platane u Trstenom

"spomenik parkovne arhitekture je umjetno oblikovani prostor (perivoj, botanički vrt, arboretum, gradski park, drvored, kao i drugi oblici vrtnog i parkovnog oblikovanja), odnosno pojedinačno stablo ili skupina stabala, koji imaju estetsku, stilsku, umjetničku, kulturno – povijesnu, ekološku ili znanstvenu vrijednost. Na spomeniku parkovne arhitekture i prostoru u njegovoj neposrednoj blizini koji čini sastavni dio zaštićenog područja nisu dopušteni zahvati ni radnje kojima bi se mogle promijeniti ili narušiti vrijednosti zbog kojih je zaštićen."

Arboretum Trsteno	Platane u Trstenom

- Velika i Mala Petka (zaseban projekt),
- Gornje Čelo na otoku Koločepu,
- Donje Čelo na otoku Koločepu,
- Osmoliš,
- šumski predjel u obalnom pojasu Trsteno – Brsečine

"park-šuma je prirodna ili sađena šuma veće pejzažne vrijednosti, a namijenjena je odmoru i rekreaciji. U park – šumi su dopuštene samo one radnje čija je svrha njeno održavanje ili uređenje."

Velika i Mala Petka	Gornje Čelo	Donje Čelo

Osmoliš	Trsteno - Brsečine