RIJEKA DUBROVAČKA je oko 5 km duga i najvećim dijelom u obliku zaljeva potopljena riječna dolina sa strmim i do 600 m visokim stranama. Ovo je tipični estuarij obalnog dijela Hrvatske sa specifičnim biološkim i ekološkim osobitostima. Rijeka Ombla neposredno nakon izvora prelazi u estuarij dužine 5 km, a širine 200 – 300 m. Zbog malih kolebanja plime i oseke pripada skupini stratificiranih estuarija i jedan je od rijetkih koji su izravno povezani s otvorenim morem. U neposrednoj blizini samog izvora Omble nalazi se posebno vrijedan otočić obrastao trskom i šašem. Močvarno područje uz izvor Omble stanište je riječne kornjače (Mauremys rivulata), koja u ovim krajevima ima krajnju zapadnu granicu rasprostranjenosti. Također, ovo je područje i stanište velike štipavice (Belostoma niloticum), najvećeg kukca naše faune. Zbog neposredne blizine otvorenog mora, područje je mrijesta značajnih vrsta riba (lubin, ovčica, nekoliko vrsta cipola). Ovaj prostor, stavljen pod zaštitu od 19. prosinca 1964. godine, danas je nažalost znatno izmijenjen i devastiran pod utjecajem čovjeka.

Prirodnim karakteristikama pridružuje se iznimno bogat kulturno – povijesni inventar starih dubrovačkih ljetnikovaca i parkova, manje ili više očuvanih spomenika kulture ladanjske tradicije što ih je dubrovačka vlastela podizala od 15. do kraja 18. stoljeća. Riječ je o izuzetnom, ali nažalost, isto tako drastično zapuštenom nasljeđu. Dubrovački ljetnikovci, kao najpoznatiji, ali i najugroženiji korpus ladanjske arhitekture samo su dio humanističkog nasljeđa, čiji korijeni leže u povijesnoj tradiciji istočnojadranske obale još od vremena Grka i Rimljana. Ljetnikovci su bili mjesta na kojima su se duboko prožimali gospodarstvo i kultura. U takvoj tradiciji su podizani u Rijeci Dubrovačkoj (Kaboga, Sorkočević, Restić, Gučetić..., ukupno ih ima 24!). Oni su bili ne samo arhitektonski spomenici hrvatske baštine, već i spomenici duha opće hrvatske kulture. Njihovo današnje stanje, međutim, zaprepašćuje. Napušteni, ruinirani, bez krovova, obraslih unutrašnjosti, cestom presječenih vrtova i od mora odsječenih orsana, sramotni su odraz današnjeg stanja duha i u pravilu kontinuirane nebrige za taj dragocjeni opus hrvatske baštine.