GNIJEŽĐENJE
Prilikom izgradnje gnijezda galebovi klaukavci traže nepristupačna mjesta na kojima grabežljivci ne mogu nauditi njihovim jajima i mladuncima. Najčešće su to izolirani i nenastanjeni otočići, često teško pristupačni zbog otežanog pristajanja uz stjenovite obale. Obično je to pravi kraški kamenjar znatno ispucan djelovanjem atmosferskih prilika i na obalnoj liniji izbrazdan morem. Stoga otoci Mrkan i Bobara sa pripadajućim hridima predstavljaju idealno gnijezdilište, izolirani i nenastanjeni, a opet blizu svim izvorima hrane; moru, kopnu i ljudskim naseljima.

Sezona gniježđenja kod galeba klaukavca započinje tijekom svibnja (nekada i krajem travnja) i traje negdje do prvih dana srpnja. Kroz to vrijeme u jednom gniježđenju ženka u pravilu snese 3, a mnogo puta i samo 2 jaja. Boja im je vrlo varijabilna; uglavnom su zelenkaste, smeđaste ili sive boje, sa sivim ili smeđim šarama, srednjih vrijednosti duljine oko 70, a širine oko 45 mm. Gnijezde se u skupinama (kolonijama); mužjak i ženka sjede na jajima, inkubacija traje 26 - 30 dana, mladi čučavci opernate za 5 - 6 tjedana, samostalni su sa 56 - 63 dana.

U vrijeme leženja na gnijezdima i odgoja mladih, galebovi žive intenzivnim socijalnim životom, koji polagano slabi rastom mladunaca, a prestaje njihovim osamostaljivanjem. Tada se kolonija raspršuje budući da galebovi odlaze na različite strane. Tijekom zimskih mjeseci pojedine jedinke dolaze na otoke, a kako se bliži proljeće i nova sezona gniježđenja, socijalni se način života ponovno intenzivira.

Smještaj gnijezda
U prvom smo navratu na otoke krenuli sredinom svibnja 2004. Već iz daleka se činilo da je cijelo nebo iznad otoka ispunjeno bezbrojnim galebovima, a kako smo se približavali njihovo je glasanje postajalo gotovo zaglušujuće. I u zraku i na kopnu je vladao veliki metež, jer u tijeku je bila borba; neki su pokušavali susjedu oteti hranu, drugi su tjerali uljeze iznad svojih gnijezda. Veliki se broj ptica u brišućem letu međusobno sukobljavalo, dok su neke uz snažno glasanje i udaranje kljunom, vodile borbe po oštrom kamenjaru. Druge su stajale na povišenim dijelovima otoka u blizini već zauzetih mjesta za gniježđenje pažljivo promatrajući okolicu. Čim smo se približili obali, galebovi su se uz bučno glasanje žustro podigli u zrak, te neko vrijeme kružili nad nama. Činilo se da je više galebova bilo na hridi Trava i Bobari nego na Mrkanu, a broj odraslih parova kretao se oko 500 u cijelom rezervatu. Gledajući sa mora, izgledalo je da je najveći broj parova svoja gnijezda smjestilo na višim prisojnim stranama na kojima je osvijetljenost veća.

Zbog teško pristupačne obale sa znatnim smo se poteškoćama iskrcali kako na hridi tako i na otoke. U potrazi za gnijezdima bili smo praćeni gnjevnim kričanjem galebova u niskom preletu; pokušavali su otjerati uljeze. Ponovno smo se prvo iskrcali na hrid Hljeb. Nakon strmog uspona pronašli smo prva gnijezda, zaklonjena u vegetaciji. Gnijezda su obično smještena u plitkim udubinama i pukotinama među kamenjem i stijenama, na raspucalim kamenim pločama, uz rubove grmova blizu skupina kamenja, uglavnom svugdje gdje se jaja mogu položiti bez opasnosti da se otkotrljaju. Ukoliko su gnijezda smještena u pukotinama između stijena, dakle gotovo na samom kamenu, bila su slabije obložena, a inače su izgrađena od raznovrsnog materijala; komadića trave i biljaka, kamenčića, ostataka plastičnih vrećica i ribarskih mreža, a s unutrašnje strane obložena perjem. Svakom gnijezdu pripada odgovarajući okolni prostor, tako da se bude izvan dometa susjedovog kljuna, jer je teritorijalnost jasno izražena. U ovo vrijeme izvaljivanje mladih iz jaja još nije bilo počelo, a u gnijezdima su se nalazila po 2 – 3 jaja. Na hridi Trava smo prebrojali oko 50-ak gnijezda. Na Bobari smo zamijetili puno više gnijezda i najveći ih je broj bio smješten prema južnoj, visokoj, hridinastoj strani, s malo oskudne vegetacije, dok su pojedina bila čak i među grmljem po otoku. Da ne bismo previše uznemiravali koloniju, na Bobari smo se vrlo kratko zadržali. Nakon toga smo krenuli na Mrkan, na kojem zbog teško prohodne guste makije nije bilo lako pronalaziti gnijezda. Ovdje se određeni broj gnijezda nalazio u plitkim udubinama u blizini većih grmova i kamenih suhozidova, a također i na praznim prostorima između guste makije. Pojedina su se gnijezda nalazila na samim rubovima južnih strmih obala. Na hridi Trava se također nalazio značajan broj gnijezda smještenih u plitkim udubinama između stijenja, dok su hridi Ražnjić i Mrkanac, zbog toga što su niske, izgleda bile neprivlačne za gniježđenje.

Prilikom našeg drugog posjeta, sredinom lipnja 2004., dočekala nas je slična situacija; velika vreva i galama stotina galebova, tako karakteristična za njihove kolonije. U gnijezdima smo zatekli izvaljene mladunce različitih stupnjeva starosti. Nekoliko dana stare mladunce nalazili smo po glasanju u samim gnijezdima, dok su oni nešto stariji vješto izmicali ispred nas skrivajući se u vegetaciji ili šupljinama među stijenjem u okolici gnijezda. Mladuncima izvanrednu zaštitu pruža i boja njihovog pernatog ruha kojom se idealno stapaju s okolinom, tako da se bez pažljivog promatranja gotovo i ne uočavaju među okolnim stijenjem. Prilikom istraživanja zrak iznad naših glava parali su nervozni krici uspaničenih roditelja zabrinutih za svoje potomstvo. U namjeri da nas otjeraju često su se zalijetali vrlo nisko iznad nas, stoga se nismo dugo zadržavali da ih ne bismo previše uznemiravali.

odrasli galeb u letu	mladi galeb u letu	galebovi
galebovi	mladi galeb u moru	mladi galeb u moru ispred Bobare
mladi galeb u moru	mladi galeb	mladi galebovi u moru

jato galebova u moru

jato galebova u moru

Za razliku od prethodna dva puta, tijekom našeg trećeg posjeta, sredinom srpnja 2004. dočekali su nas neočekivani mir i tišina. Nije bilo ni traga onoj uskomešanosti od prije mjesec dana. U zraku je bilo malo ptica jer je najveći broj odraslih galebova napustio svoja gnjezdišta, a za njima su krenuli i njihovi mladi. Na moru oko otoka zadržavalo se nekoliko desetaka odraslih galebova, među kojima su bili i ovogodišnji mladunci u svom karakterističnom smećkastom ruhu, dok su na samim otocima pojedinačni odrasli primjerci galebova osamljeno stajali na hridinastim uzvišenjima promatrajući okolinu. Gnijezda gotovo da više nisu bila ni vidljiva, osim nekoliko jedva vidljivih ostataka među stijenama. Na nekoliko mjesta pronašli smo ostatke uginulih mladunaca, nastradalih u nemilosrdnoj borbi za opstanak.

ostaci gnijezda na kamenoj ploči	ostaci gnijezda u travi
uginuli mladunac	kost noge

Izvori prehrane
Budući da su galebovi klaukavci svaštojedi, onda su razumljivi i svi izvori kojima se koriste u ishrani. U vrijeme izvaljivanja i razvoja mladunaca, kolonija ima povećanu potrebu za hranom do koje dolaze na različitim mjestima. Jedan od najvažnijih izvora prehrane predstavljaju gradska i prigradska smetlišta, poput Grabovice. U tom se vremenu na Grabovici mogu vidjeti stotine galebova kako revnosno prekopavaju otpad u potrazi za hranom. Također značajan broj galebova po hranu dolazi i na odlagališta za smeće oko hotelskih objekata, te u lučke zone Gruža (naročito pri povratku koćarica) i stare gradske luke sakupljajući odbačenu ribu iz ribarskih ulova. A na kraju tu je i more. Čini se da u prehrani galebova na Mrkanu i Bobari važnu ulogu ima i sipa, barem sudeći prema količini nađenih ostataka sipovine u okolici gnijezda.

Najbitnije stvari u životu galeba klaukavca su izvori prehrane i mjesto gniježđenja. Obzirom na izvore prehrane pokazuju veliku raznovrsnost i traženje novih izvora ishrane i s tim povezanu dnevnu aktivnost. I dok u ishrani pokazuju veliku prilagodljivost, u odnosu na mjesta gniježđenja su konzervativni; ostaju vezani uz specifične ekološke niše, najčešće izolirane i nenapučene otočiće poput Mrkana i Bobare.