Galebovi su druževne dugokrile ptice koje žive svugdje u blizini mora, ali isto tako i pored jezera i rijeka. Premda imaju kožne plivaće opne između nožnih prstiju, ne spadaju u prave morske ptice i nikada se previše ne udaljavaju od obale, pa su kroz povijest pomorskih putovanja moreplovcima davali do znanja da su u blizini kopna. Vanjskim izgledom mužjak i ženka su vrlo slični. Gnijezde se u većim ili manjim kolonijama, na liticama ili ravnome tlu uz more i u unutrašnjosti. Većim vrstama treba 3 - 4 godine do potpune zrelosti.

Galebovi se velikom lakoćom prilagođavaju okolini i sami utječu na nju. Bučni su i agresivni, kradu plijen i jaja drugih ptica, čak napadaju mladunce svojih "rođaka", drugih galebova. Mnoge se vrste hrane ostacima hrane i otpacima, pa se često u velikom broju nalaze na deponijama smeća. U nekim zemljama galebovi su i zaštićeni, jer čiste plaže od svakovrsnog smeća.

Vrlo su proždrljivi i da bi došli do hrane katkad pokazuju veliku snalažljivost. Našavši školjku, galeb uzlijeće malo više i ispušta je da padne na stijenje. To ponavlja sve dok se školjka ne razbije.

Postoji više od 40 vrsta galebova. Svi se odlikuju dugim krilima, oštrim kljunom i kratkim, četvrtastim repom. Svi galebovi, počev od velikih morskih pa do onih najmanjih, vode kolonijalni način života. Naseljavaju se u velikim grupama, od nekoliko stotina do nekoliko desetina tisuća ptica. Gnijezdo grade na svakom prikladnom mjestu i od raznovrsnog materijala - trave, perja, grančica, komadića mreže, plastike i ostalog smeća. Ženka po pravilu snese 2 - 3 jaja na kojima i mužjak i ženka leže oko mjesec dana. Ukoliko se jajima nešto dogodi (pojedu ih drugi galebovi ili ih razbiju valovi), ženka će snijeti nova jaja. Ovo može uraditi 3 - 4 puta što doprinosi uspješnom preživljavanju ove ptičje vrste. Izleženi mladunci pokriveni su pjegavim perjem koje ih odlično maskira u gnijezdu u kojemu ostaju sve dok ne nauče letjeti. Za to ih vrijeme hrane roditelji. Međutim, zbog velike proždrljivosti od desetak ptića obično prežive samo dva najjača i najkrupnija.

U Europi je zabilježena 21 vrsta iz roda Larus (od toga u Hrvatskoj je zabilježeno 7 vrsta).