Otoci Mrkan i Bobara vrlo su zanimljivi zbog svoje osobite flore i vegetacije. Vegetacija ovih otoka oblikovala se pod intenzivnim utjecajima više različitih elemenata: jakog vjetra, naročito bure u zimskim mjesecima koji nosi posolicu (halofilna vegetacija), pod zoogenim (izmet galebova - nitrofilna vegetacija) i antropogenim utjecajem (ispaša goveda i uneseni kunići). U novije vrijeme, unošenje kunića, uz ispašu dovedene stoke imalo je osobiti utjecaj na oblikovanje njihove flore.

Flora Mrkana, Bobare i pripadajućih hridi najcjelovitije je opisana u magistarskom radu Stipe Hećimovića (1980): «Biljni pokrov otoka Lokruma te školjeva Bobare i Mrkana s posebnim obzirom na dinamiku vegetacije». Prema njegovim istraživanjima na Mrkanu je zabilježeno 179 biljnih vrsta raspoređenih u 150 rodova i 58 porodica, dok je na Bobari zabilježeno 86 vrsta iz 78 rodova i 35 porodica. Od toga broja 69 vrsta je zajedničko za oba otoka, a zanimljivo je spomenuti da više zajedničkih vrsta imaju sa Lokrumom nego međusobno (Lokrum-Mrkan 156; Lokrum-Bobara 74).

Najveći broj zabilježenih vrsta pripada mediteranskom flornom elementu i približno je jednako zastupljen na oba otoka (Mrkan 58,8%; Bobara 60,2%). Značajan udio imaju i biljke južnoeuropskog flornog elementa (Mrkan 14,8%; Bobara 16,8%), te biljke široke rasprostranjenosti (Mrkan 16,5%; Bobara 16,8%), dok su ostali florni elementi znatno slabije zastupljeni. Veliko relativno bogatstvo zabilježene flore na Bobari, rezultat je raznolikih ekoloških uvjeta koji su zastupljeni na maloj površini. Spektar životnih oblika također ukazuje na mediteranski karakter klime, budući da najveći udio u flori imaju terofiti i hemikriptofiti.

Za floru Mrkana i Bobare značajna je i pojava nekih submediteranskih vrsta poput pucaline (Colutea arborescens), te višecvjetnog sunovrata (Narcissus tazetta) koje su inače rasprostranjene i u sjevernim dijelovima našeg primorja. Interesantan je i nalaz adventivne vrste kužnjaka (Datura inoxia), koja potječe iz Centralne Amerike, a pronađena je na oba otoka u pukotinama stijena.

Kao posebna značajnost flore Mrkana i Bobare ističe se podatak da su oni staništa nekoliko rijetkih i endemičnih biljnih vrsta hrvatske flore.

Endemične vrste flore otoka Mrkana

• Cynanchum adriaticum (Beck) Fritsch. - jadranski lastavičnjak
ilirsko-jadranska endemična vrsta

• Carduus nutans L. – poniknuti stričak
ilirsko-jadranska endemična vrsta

• Centaurea ragusina L. – dubrovačka zečina
ilirsko-jadranska endemična vrsta

• Campanula pyramidalis L. - piramidalni zvončić
ilirsko-jadranska endemična vrsta

• Hieracium stupposum Rchb. – kučinasta runjika
ilirsko-balkanska endemična vrsta

• Convolvulus cneorum L. – srebroliki slak
ilirsko-apeninska biljka

• Limonium anfractum (Salmon) Mill. – savitljiva mrižica
ilirsko-jadranska endemična biljka

• Potentilla australis Krašan. – južni petoprst
ilirsko-jadranska endemična biljka

• Iris pallida Lam. var. dalmatica Pamp. – blijeda perunika
ilirsko-jadranska endemična biljka

• Allium dalmaticum A. Kern. – dalmatinski luk
ilirsko-jadranska endemična biljka

Endemične vrste otoka Bobare i susjednih grebena

• Cynanchum adriaticum (Beck) Fritsch. - jadranski lastavičnjak
ilirsko-jadranska endemična vrsta

• Centaurea ragusina L. – dubrovačka zečina
ilirsko-jadranska endemična vrsta

• Campanula pyramidalis L. - piramidalni zvončić
ilirsko-jadranska endemična vrsta

• Convolvulus cneorum L. – srebroliki slak
ilirsko-apeninska biljka

• Limonium anfractum (Salmon) Mill. – savitljiva mrižica
ilirsko-jadranska endemična biljka

• Iris pallida Lam. var. dalmatica Pamp. – blijeda perunika
ilirsko-jadranska endemična biljka

Ovi se otoci ističu i kao staništa bogatog i zanimljivog svijeta orhideja ili kaćuna (porodica Orchidaceae) kojih je prema prof. dr. Radovanu Kranjčevu (Hrvatske orhideje, 2005) ovdje zabilježeno 13 svojti.

Anacamptis pyramidalis (L.) Rich. – vratiželja
osjetljiva svojta; u popisu Crvene knjige i Crvenom popisu biljnih vrsta Republike Hrvatske
Limodorum abortivum (L.) Swartz – ljubičasti šiljorep
niskorizična svojta; u popisu Crvene knjige i Crvenom popisu biljnih vrsta Republike Hrvatske
Ophrys apifera Hudson – kokica pčelica
ugrožena svojta; zaštićena Zakonom o zaštiti prirode, u popisu Crvene knjige i Crvenom popisu biljnih vrsta Republike Hrvatske
Ophrys archipelagi Gölz & H.R. Reinhard – dalmatinska arhipelaška kokica
ugrožena svojta; zaštićena Zakonom o zaštiti prirode, u popisu Crvene knjige i Crvenom popisu biljnih vrsta Republike Hrvatske; ENDEM
Ophrys cornuta Steven in M.-Bieb. – rogata kokica
niskorizična svojta
Ophrys sphegodes Miller – kokica paučica
najmanje ugrožena svojta
Orchis mascula (L.) L. – muški kaćun
niskorizična svojta; u popisu Crvene knjige i Crvenom popisu biljnih vrsta Republike Hrvatske
Orchis morio L. obični kaćun
najmanje ugrožena svojta
Orchis pauciflora Tenore – malocvjetni kaćun
najmanje ugrožena svojta
Orchis tridentata Scopoli – trozubi kaćun
najmanje ugrožena svojta
Serapias lingua L. – jezičasta kukavica
najmanje ugrožena svojta
Serapias vomeracea (N.L. Burman) Briquet – raonička kukavica
najmanje ugrožena svojta
Spiranthis spiralis (L.) Chevalier – jesenska zasukica
najmanje ugrožena svojta

• Vegetacija šuma, makija i gariga

Asocijacija Orno-Quercetum ilicis H-ić (1956) 1958
Obuhvaća šumu česvine i umjerenom gradacijom iz nje nastalu makiju koja svojim gustim sklopom i izgledom daje bitno obilježje čitavom eumediteranskom vegetacijskom pojasu našeg primorskog područja. Ova asocijacija na Mrkanu i Bobari nije razvijena u obliku šume, nego se kao sastojine visoke makije na Mrkanu nalazi na višim dijelovima jugoistočne strane otoka, dok na Bobari kao visoka makija zauzima vrh otoka, a kao niska makija dolazi na višim dijelovima sjeveroistočne strane otoka.

Sloj grmlja je dobro razvijen. Po stupnju prisustva posebno se ističe mirta (Myrtus communis). Tršlja (Pistacia lentiscus) se najviše ističe u sastavu niske makije na Bobari, dok osnovni aspekt visokoj makiji na Mrkanu daje širokolisna zelenika (Phillyrea latifolia). Niska makija na Bobari pored tršlje sadrži niske i zbijene grmove vrste mirte, gusto isprepletene tetivikom (Smilax aspera). Viši dijelovi Bobare, kao i niži dijelovi Mrkana karakterizirani su posebnim facijesom ove zajednice u kojem obilno dolazi divlja maslina (Olea europaea var. sylvestris).

Sloj prizemnog bilja, koji obuhvaća zeljaste i drvenaste biljke niže od 1 m, na Mrkanu je u svim sastojinama relativno jednolikog sastava s prevladavanjem bodljikave veprine (Ruscus aculeatus), dok se nešto manje ističu broć (Rubia peregrina) i oštrolisna šparoga (Asparagus acutifolius). Nasuprot tome, sloj prizemnog raslinja na Bobari je sasvim različit i prevladava višecvjetni sunovrat (Narcissus tazetta), a bodljikava veprina (Ruscus aculeatus) nedostaje.

U opsegu ove zajednice ovdje je razvijena subasocijacija Orno-Quercetum ilicis myrtetosum koja ujedinjuje teško prohodne makije česvine i mrče gusto isprepletene tetivikom (Smilax aspera). U sloju grmlja prevladavaju širokolisna zelenika (Phillyrea latifolia) i tršlja (Pistacia lentiscus). Ova se subasocijacija javlja u nekoliko različitih facijesa.

Facijes Phillyrea latifolia daje osnovno obilježje višim dijelovima otoka Mrkana i zauzima oko 70% površine obrasle zajednicom Orno-Quercetum ilicis. Kako je preko cijele godine izložen paši goveda, vegetacija je u znatnoj mjeri izmijenjena. Kroz sastojine su probijene uske staze, a grmlje je nisko i zaobljenih formi.

Facijes Olea europaea var. sylvestris je razvijen na oba otoka. Karakteristična odlika ovog facijesa na Bobari je izostanak širokolisne zelenike (Phillyrea latifolia) i planike (Arbutus unedo), te vrlo izraženo prevladavanje divlje masline (Olea europaea var. sylvestris). Na Mrkanu je ovaj facijes ograničen samo na više položaje srednjeg dijela otoka, dok na Bobari zauzima najviše položaje. Pojavu ovog facijesa na Mrkanu i Bobari objašnjavamo prisustvom ornitogenog fekalnog zagađenja tla, koje je odigralo značajnu ulogu u stvaranju naslaga tla bogatog dušikovim spojevima. Vrh Bobare gdje je ovaj facijes najviše naglašen, u prošlosti je bio vrlo pogodno mjesto za gniježđenje galebova. Budući da je teren na ovom mjestu uglavnom ravan, naslage tla su se brzo taložile. To je omogućilo bujan razvoj vegetacije, tako da su galebovi vremenom bili potisnuti na otvorenije položaje. Prizemni sloj ovog facijesa ukazuje na relativno visok sadržaj dušikovih spojeva u tlu, što indiciraju nitrofilne vrste, kao npr. razgranjena crkvina (Parietaria judaica).

Facijes Narcissus tazetta je razvijen na Bobari, dok ga na Mrkanu nema. Izgrađen je od niskih sastojina gusto zbijenih grmova tršlje (Pistacia lentiscus) i mirte (Myrtus communis) isprepletenih penjačicama tetivike (Smilax aspera), isprepletene kozokrvine (Lonicera implexa), običnog bljušta (Tamus communis) i oštrolisne šparoge (Asparagus acutifolius). Karakteristika ovog facijesa jest dominacija višecvjetnog sunovrata (Narcissus tazetta) u prizemnom sloju. Vrlo je zanimljivo da u sastavu ovog facijesa, unatoč velikom stupnju degradacije nema elemenata gariga. Ovo može biti posljedica značajnog utjecaja bure, kojoj je Bobara snažno izložena tijekom zimskih mjeseci, tako da se termofilni i heliofilni elementi gariga zbog niskih temperatura ne uspiju razviti.

Asocijacija Erico-Calicotometum villosae H-ić 1958
Jedina zajednica gariga je ona asocijacije Erico-Calicotometum villosae i razvijena je samo na nižim položajima sjeveroistočne i istočne obale Mrkana, pod utjecajem ispaše goveda i zadržavanja galebova. Od karakterističnih vrsta ove asocijacije prisutna je samo vlasnata hlapinika (Calicotome villosa), a od karakterističnih vrsta sveze i reda s najvišim stupnjem zastupljenosti su vlasnati bušin (Cistus incanus) i primorska crnjuša (Erica verticillata). Od karakterističnih vrsta razreda po stupnju nazočnosti najviše se ističu tršlja (Pistacia lentiscus), isprepletena kozokrvina (Lonicera implexa), mirta (Myrtus communis) i oštrolisna šparoga (Asparagus acutifolius). Iz grupe pratilica dominantne vrste su razgranjena kostrika (Brachypodium ramosum) i uspravni ovsik (Bromus erectus).

Antropozoogeni utjecaj na Mrkanu rezultirao je razvojem posebne nitrofilne subasocijacije Erico-Calicotometum villosae carduetum nutantis subas. nov. u specifičnim uvjetima intenzivne ispaše goveda i zadržavanja galebova. Kao diferencijalne vrste prisutne su poniknuti stričak (Carduus nutans), stoklasa (Hordeum murinum), ljekoviti oranj (Sisymbrium officinale), stegnuti ljulj (Lolium strictum) i pužasti čapljan (Erodium malacoides) odnosno vrste koje indiciraju visoki sadržaj dušikovih spojeva u tlu, porijeklom iz izmeta goveda i galebova.

• Travnjačka vegetacija
Asocijacija Narcisso-Asphodeletum microcarpi jedini je tip kamenjarske travnjačke vegetacije na Mrkanu i Bobari. Zauzima niže položaje otoka nadovezujući se na halofilnu vegetaciju. Na Mrkanu je razvijena u obliku sastojina kamenjarskih pašnjaka između gariga i halofilne vegetacije na sjeveroistočnoj strani otoka, dok se na Bobari također nalazi na sjeveroistočnoj strani, između makije i halofilne vegetacije. Razvijena je na skeletnoj podlozi s dubljim naslagama tla izloženoj priličnom jakim i čestim sjeveroistočnim vjetrovima i prskanjem mora. Na oba je otoka ova zajednica razvijena u sličnim uvjetima uz uzraziti antropozoogeni utjecaj. Obogaćivanje tla izmetom goveda, a u manjoj mjeri i galebova, na Mrkanu je omogućilo razvoj brojnih nitrofilnih vrsta, dok je na Bobari uz utjecaj galebova istaknut i utjecaj unešenih domaćih kunića. Zajednica je najbolje razvijena u proljeće kada na Bobari osnovni aspekt sastojinama daju bujno razvijeni i brojni višecvjetni sunovrati (Narcissus tazetta) u cvatu. Na Mrkanu je je ova vrsta mnogo rjeđa, a osnovni aspekt sastojinama daje poniknuti stričak (Carduus nutans) i relativno brojni razgranjeni čepljez (Asphodelus microcarpus).

Od karakterističnih vrsta asocijacije prisutni su višecvjetni sunovrat (Narcissus tazetta) i razgranjeni čepljez (Asphodelus microcarpus). Iz skupine vrsta karakterističnih za svezu prisutni su suličasti trputac (Plantago lanceolata var. sphaerostachya) i smolasti koromač (Ferulago galbanifera). Od niza vrsta karakterističnih za red najviše se ističu tupi vlasak (Andropogon ischaemum), šumska tratinčica (Bellis sylvestris) i uspravni ovsik (Bromus erectus). U skupini vrsta karakterističnih za razred dobro su zastupljene kruta tvrdulja (Scleropoa rigida), sredozemna bršaka (Reichardia picroides), sredozemno smilje (Helichrysum italicum), zvinčac (Bupleurum baldense) i dr. Među pratilicama po nazočnosti i pokrovnosti najistaknutija je razgranjena kostrika (Brachypodium ramosum), a u jesen mlječika (Euphorbia pinea). Nazočnost izvjesnog broja nitrofilnih vrsta kao što su ljekoviti oranj (Sisymbrum officinale), stoklasa (Hordeum murinum), razgranjena crkvina (Parietaria judaica) i dr. u uskoj je vezi sa obogaćivanjem tla dušikovim spojevima iz izmeta galebova i goveda, a na Bobari i domaćim kunićima. Budući da je ovo gnojenje dosta ravnomjerno rasprostranjeno površinom obaju otoka bez znatnijeg nagomilavanja na pojedinim mjestima, nisu se razvile tipične sastojine nitrofilnih zajednica, nego su ruderalne vrste difuzno raširene. Na Mrkanu se po broju jedinki i dominantnosti ističe poniknuti stričak (Carduus nutans) koji je u uskoj vezi s utjecajem goveda. Razlika prema sastojinama sa Bobare očituje se i u nazočnosti mekane iglice (Geranium molle), poljske djeteline (Trifolium arvense), mrkvaste zvončike (Campanula rapunculus) i drugih. Na Bobari u svim sastojinama prevladava višecvjetni sunovrat (Narcissus tazetta), visok i do 1 m.

• Vegetacija obalnih grebena
Strmi vapnenački obalni grebeni Mrkana i Bobare povremeno su izloženi snažnim utjecajem valova kao i ispiranjem oborinama. Na njima je razvijena posebna halofilna vegetacija svojstvena zoni prskanja mora, ilirsko-jadranska endemična asocijacija Limonietum anfracti (Ilijanić et Hećimović S. as. nov.) do sada zabilježena samo na Lokrumu, Mrkanu, Bobari i Šipanu. Razvija se na plitkim naslagama tla u pukotinama stijena uz more, gdje obilno zaslanjivanje sprječava razvitak vegetacije višeg organizacijskog stupnja. Zajednica se razvija u toplijem dijelu godine. Razvitak počinje u rano proljeće, optimum postiže u jesenskim mjesecima nakon obilnih kiša. Karakteristična vrsta asocijacije je savitljiva mrižica (Limonium anfractum), a pored nje još su dobro zastupljeni obalni petrovac (Crithmum maritimum), svinduša (Lotus allionii) i naduta pušina (Silene vulgaris subsp. angustifolia var. reiseri). Među pratilicama naročito se ističu veliki luk (Allium ampeloprasum), sredozemna bršaka (Reichardia picroides), sredozemno smilje (Helichrysum italicum) i srednja pirika (Agropyron intermedium).

Asocijacija Limonetum anfracti raščlanjena je u 5 subasocijacija od kojih su tri prisutne na Mrkanu i Bobari.

a. subasocijacija Limonietum anfracti typicum (Horvatić, 1963) Ilijanić et Hećimović S. comb. nov. predstavlja tipski oblik ove zajednice. Zauzima najniže položaje obalnih grebena uz more i najviše je izložena prskanju valova. U sastojinama subasocijacije prevladava uskolisni trputac (Plantago holosteum subsp. scopulorum), no ima sastojina u kojima se ne pojavljuje. Rasprostranjena je na sjeveroistočnoj obali Mrkana i Bobare (sastojine uz more manje izložene utjecaju kunića) i hridima uz more izvan zone intenzivnog utjecaja galebova.

b. subasocijacija Limonietum anfracti schoenetosum (Horvatić 1963) Ilijanić et Hećimović S. comb. nov. slijedi od tipske subasocijacije prema kopnu. Razvijena je na nešto bogatijim naslagama tla u pukotinama stijena i manje je izložena prskanju valova. Diferencijalne vrste subasocijacije su tamni sitnik (Schoenus nigricans), čupava bjeloglavica (Dorycnium hirsutum var. incanum), jadranski lastavičnjak (Cynanchum adriaticum), primorski kršin (Chrysopogon gryllus), kasna krutovlatka (Diplachne serotina) i tupi vlasak (Andropogon ischaemum). Unutar ove subasocijacije mogu se razlikovati tri facijesa, od kojih su dva razvijena na Mrkanu i Bobari:
- facijes Diplachne serotina, koji se razvija daleko od mora, uz samu makiju; raširen na južnom dijelu Mrkana u blizini šljunčane plaže. Ovaj facijes zapravo predstavlja prijelaz halofilne vegetacije u vegetaciju primorskih kamenjara, što vrijedi i za slijedeći facijes:
- facijes Andropogon ischaemum, razvijen na sjeveroistočnoj obali Mrkana u blizini pristaništa i na sjevernom dijelu Bobare oko 15 m iznad morske razine. Karakterističan izgled dobiva u jesen kada trava tupi vlasak (Andropogon ischaemum) postane dominantna nakon prvih ljetnih kiša

c. subasocijacija Limonietum anfracti lavaterosum arboreae Ilijanić et Hećimović S. subas. nov. predstavlja nitrofilnu subasocijaciju vezanu uz gnijezdilišta galeba klaukavca (Larus cachinnans). Diferencijalne vrste subasocijacije su drvolika stola (Lavatera arborea), stoklasa (Hordeum murinum) i ljekoviti oranj (Sisymbrium officinale). Subasocijacija se razvija na usjecima stijena u obliku polica od 15 m iznad morske razine pa više. U sastojinama redovito prevladava nitrofilna vrsta drvolika stola (Lavatera arborea). Najtipičnije je razvijena na hridima kod Bobare, a na samoj su je Bobari gotovo uništili unešeni kunići. Kako je populacija galebova na Mrkanu nešto rjeđa, sastojine su manje bujne i uglavnom fragmentarno razvijene.

• Vegetacija stijena
Vegetacija stijena je zastupljena s dvije asocijacije: Phagnalo-Centauretum ragusinae i Asplenio-Umbilicetum horizontalis. Prva je vezana za visoke stijene uz more, a druga uglavnom za stare zidove, no dolazi i u pukotinama i policama stijena pored mora.

Asocijacija Phagnalo-Centauretum ragusinae Horvatić 1963 je endemična asocijacija srednje i južne Dalmacije, vezana za vapnenačke stijene eumediteranskog vegetacijskog pojasa. Sastojine ove asocijacije na Mrkanu i Bobari su razvijene u pukotinama uglavnom okomitih stijena 10-40 m iznad mora na južnoj i jugozapadnoj strani, izloženih umjerenoj posolici. Zajednica je razvijena preko cijele godine, no karakterističan aspekt koji joj daju dubrovačka zečina (Centaurea ragusina) i srebroliki slak (Convolvulus cneorum) u cvatu dobiva u mjesecu svibnju i lipnju. Među karakterističnim vrstama sveze dobro su zastupljene veliki luk (Allium ameloprasum) i puzava kositernica (Ephedra campylopoda). Iz grupe karakterističnih vrsta reda prisutne su samo žuti dubačac (Teucrium flavum) i smokva (Ficus carica).

Asocijacija Asplenio-Umbilicetum horizontalis Horvatić 1963 se razvija na starim zidovima i gromačama, te u pukotinama stijena uz more. Počinje se razvijati u rano proljeće i traje sve do kasne jeseni. Na zidovima vegetacijski period ove asocijacije često završava za vrijeme ljetnih suša. Od karakterističnih vrsta asocijacije prisutne su Umbilicus horizontalis, primorska pasja loćika (Theligonum cynocrambe) koja se u većem se broju pojavljuje tek u jesen i trnovita kapara (Capparis spinosa). Skupina karakterističnih vrsta sveze, reda i razreda zastupljena je vrstama ljekovita slezenica (Ceterach officinarum), smokva (Ficus carica), smeđa slezenica (Asplenium trichomanes) i kalabrijska pogančina (Putoria calabrica). Među pratilicama dobro su zastupljene razgranjena crkvina (Parietaria judaica) i rahlocvjetna gorska metvica (Calamintha nepethoides).

Podijeljena je u dvije subasocijacije od kojih je na Mrkanu i Bobari prisutna samo jedna:

a. Asplenio-Umbilicetum horizontalis typicum (Horvatić 1963) S. Hećimović subas. nov.; tipična varijanta koja je razvijena samo na zidovima ruševina. Dominantna vrsta u ovim sastojinama je razgranjena crkvina (Parietaria judaica). Sastojina je najveći dio dana u sjeni, tako da su relativno bujne i za vrijeme ljetnih suša. Na Mrkanu je razvijena na ruševinama samostana, na Bobari je nema.

neke od biljaka koje rastu na hridima:

- obalni petrovac (Crithmum maritimum L.)
- sredozemno smilje (Helichrysum italicum (Roth.) Guss.)
- ljekoviti oranj (Sisymbrium officinale (L.) Scop.)
- klupčasti rožac (Cerastium glomeratum Thuill. (=C. viscosum L.)
- naduta pušina (Silene vulgaris (Moench) Garcke subsp. angustifolia (Mill.) Hay. var. reiseri K. Maly)
- obalna pepeljuga (Atriplex litoralis L.)
- bijela loboda (Chenopodium album L. subsp. album (L.) Murr. var. spicatum Koch)
- oštri ostak (Sonchus asper (L.) Hill. subsp. glaucescens)
- svinduša (Lotus allioni Desv.)
- purpurna iglica (Geranium purpureum Vill.)
- savitljiva mrižica (Limonium anfractum (Salmon) Salmon)
- portulak (Portulacea oleracea L.)
- razgranjena crkvina (Parietaria judaica L.)
- obični bljušt (Tamus communis L.)
- veliki luk (Allium ampeloprasum L. subsp. euampeloprasum Hay. var. lussinense Haračić)
- oštrolisna šparoga (Asparagus acutifolius L.)
- kitnjasta presličica (Muscari comosum (L.) Mill.)
- srednja pirika (Agropyrum intermedium (Host.) Beuv.)
- neplodna zob (Avena sterilis L.)
- kruta tvrdulja (Scleropoa rigida (L.) Griseb.)
- smolasti koromač (Ferulago galbanifera (Mill.) Koch)