Špilja se nalazi u samom urbanom dijelu grada Dubrovnika, u Gružu na privatnom posjedu u dvorištu obitelji Kordić u Ulici Andrije Hebranga na gruškoj obali.

Ovo je malena špilja, dužine 34 m, čiji se ulaz, koji leži na 17 m nadmorske visine, nalazi u dvorištu iza kuće. Špilja se zapravo sastoji od jednog nepravilnog hodnika kojemu tlo od ulaza stalno ponire. Čitava je unutrašnjost ispunjena velikom količinom sigovine. Temperatura zraka u špilji je oko 17°C.
Iza rešetkastih ulaznih vratiju u špilju, strmo se niz izgrađene betonske stepenice silazi u veliku dvoranu dimenzija 15x10 m. Zidovi ove dvorane djelomično su prekriveni lijepim sigama crvenkastosmeđe boje. U središtu ove dvorane, s lijeve strane stepenica, u sigastom je tlu oblikovani bazen ispunjen vodom. Pri dnu iste dvorane, kroz umjetno proširenu pukotinu, ulazi se u omanji desni krak, prirodnu nišu. U njoj se, kažu domaćini, po velikom šiloku može čuti udaranje mora. Iz ulazne se dvorane put dalje spušta lijevo spiralnim stepenicama, najprije kroz jednu manju dvoranicu, a dalje, ovaj put u spirali koja okreće nadesno, u završni prostor špilje. Završni se dio sastoji iz dvije prostorijice koje odvaja glatko isklesani prolaz u stijeni. Završna dvoranica je sasvim mala, prepuna stalaktita. U špilji nisu otkriveni nikakvi nalazi koji bi bili značajni za prapovijest.

Otkrivena 1910. godine prilikom izgradnje kuće obitelji Kordić; pri uređenju obitelji je pomogla ondašnja općina. Otvorena za posjete 1914. kao prva prava turistički uređena špilja u Hrvatskoj, imala je postavljena vrata, sagrađeno betonsko stubište s metalnom ogradom, električnu rasvjetu i vodičku službu. Promidžba špilje se vršila preko oglasa u dubrovačkim novinama i razglednicama sa čak 6 motiva. Bila je posjećivana do 1941. godine od kada se više ne koristi za turističke posjete.

U urbanom dijelu Grada možete doživjeti osjećaj kao da ste u dubinama Biokova. Zidovi u ulaznoj prostoriji djelomično su prekriveni lijepim sigama crvenosmeđe boje. Na sredini te prostorije nalazi se mali bazenčić u kojem se skuplja prokapana voda. Na vrhu stropa se nalazi nezatvoreni otvor kroz koji prolazi danja svjetlost. U prirodnoj niši pri dnu iste dvorane, po velikom šiloku, može se čuti more kako tuče zbog podzemnih pukotina u kršu s morske strane. Završna dvoranica prepuna je lijepih stalaktita. Ljeti je posebno ugodno osjetiti promjenu temperature; kad je vani iznad 30o, unutarnja temperatura od 17°C uistinu osvježava.

Znanstveno je opisana i spada u poluuređene turističke špilje, ali sada je zatvorena. Pošto se nalazi na privatnom posjedu, problem formalno-pravne prirode otežava njeno korištenje u turističke svrhe.