Rod Bufo – krastave žabe
Krastave su žabe kopnene životinje, koje kao odrasli samo tijekom parenja ulaze u vodu. Aktivnije su noću, kada izlaze u potrazi za hranom, dok danju miruju u svojim vlažnim skrovištima, u rupama u zemlji, ispod kamenja i na sličnim mjestima. Noge su im prilagođene za kretanje po kopnu, prsti zadnjih nogu su samo pri osnovama spojeni opnama. Na prednjim je nogama najduži treći, a na zadnjim četvrti prst. Pri osnovi šake i stopala nalaze se dva kožnata okruglasta ispupčenja kojima mužjaci prihvaćaju ženke prilikom oplodnje. Ženke su obično raznobojnije i šarenije od jednobojnijih i tamnijih mužjaka. S donje strane tijela kod ženki obično postoje tamnije mrlje kakvih kod mužjaka nema.
Rod Bufo obuhvaća stotinjak vrsta koje naseljavaju cijelu umjerenu i tropsku oblast, osim Australije, Nove Gvineje, Madagaskara i Irske. U Europi ovom rodu pripadaju tri vrste od kojih jedna ne živi u Hrvatskoj:
- smeđa krastača (Bufo bufo)
- krastača (Bufo calamita) – ne živi u Hrvatskoj
- zelena krastača (Bufo viridis)

Zelena krastača (Bufo viridis) jedna je od najčešćih žaba našeg područja. Susreće se podjednako na vlažnim, kao i na skoro posve suhim mjestima. Ovaj pripadnik skupine vodozemaca poznat je po mnogim imenima od kojih se svako odnosi na njenu ne baš ugodnu vanjštinu. U našim je krajevima najpoznatija pod imenom žaba krastača. Neugledna je i čak se ni među žabama ne može podičiti svojim izgledom. Ne samo što je nezgrapna i neskladna, nego joj je i koža neugledne boje, sva posuta kvrgama i bradavicama po kojima je poznata i kao žaba krastača. Mnogima je zato odbojna, a nerijetko će je i zatući kad se na nju naiđe. A učinit će veliku pogrešku. Zelena je krastača ne samo posve bezopasna životinja, nego i izuzetno koristan pomagač u svakom vrtu jer potamani golemo mnoštvo raznih biljnih štetnika.
Noćna je životinja, po danu miruje negdje u sjeni kakvog grma, ispod kamena i slično, odnosno ondje gdje ima imalo vlage, a predvečer izlazi u lovne pohode. Osobito rado dolazi u vrtove koji se zalijevaju, jer tu nalazi vlagu i dovoljno insekata kojima se hrani. Zbog toga je neobično korisna, iako je ljudi iz neznanja nemilosrdno uništavaju. I u kretanju je nespretna. Oba su joj para noga gotovo podjednako duga pa ova žaba ne može izvoditi majstorske skokove kojima se diče njezine srodnice. Kako u noći često prelaze preko prometnih puteva, mnoge nastradaju od automobila.

Rasprostranjenost Rasprostranjena je gotovo u cijeloj srednjoj, južnoj i istočnoj Europi. Ne naseljava Pirinejski poluotok, gotovo cijelu Francusku, Englesku, Belgiju i Nizozemsku. Sjeverna joj je granica rasprostranjenosti u visini Danske i južne Švedske. Izvan Europe je rasprostranjena u sjevernoj Africi i Aziji do Himalaja, Tibeta i Mongolije.

Izgled tijela Kod mužjaka je gornja strana tijela tamnosiva s svijetlozelenim mrljama ili svijetlosiva sa tamno zelenim mrljama kod ženki. Osim toga kod oba je spola koža sa gornje strane posuta crvenim bradavicama. Donja je strana tijela bijele boje, prelazeći pri kraju trupa u sivu sa sitnim tamnim mrljama. Kod mužjaka na glavi postoje mjehuri za pojačavanje zvuka. Prvi prst prednjih nogu je duži od drugoga; u vrijeme parenja oba ova prsta kod mužjaka dobivaju hrapava kožna ispupčenja. Pri osnovi šake nalaze se dva kožna jastučića, od kojih je unutarnji dvostruko manji. Od drugih se žaba razlikuje i po tome sto je većinom stanovnik kopna, a u vodu zalazi samo kad se pari i odlaže jaja. A da ni u vodi nije osobito okretan plivač, posvjedočit će jedva zamjetljive plivaće kožice među prstima. Na stopalima zadnjih nogu nalaze se uzdužni kožni nabori koji se pružaju od pete do osnove palca. Prsti zadnjih nogu su pri osnovi spojeni opnama, od prvog do četvrtog postupno su sve duži, dok je peti nešto kraći od trećeg. Naraste do 10 cm duljine; ženke su veće od mužjaka.

pogledajte fotografije zelene krastače

Životni prostor i način života Pretežito je aktivna noću, mada je ponekad možemo susresti i tijekom dana; dobro pliva i penje se; danju se skriva pod kamenjem, u pukotinama stijena i podzemnim rupama. Nema posebnog staništa; može se naći čak i u slatinama. Vrlo je česti stanovnik naših vrtova, naročito onih koji se češće zalijevaju. Često je možemo zateći u blizini stupova javne rasvjete gdje se hrani insektima koji dolaze privučeni svjetlom. Zelena krastača dočekuje zimu u kakvoj podzemnoj rupi ili se ukopa u zemlju; u zimskom snu čeka tople proljetne dane kada izlazi van i nastavlja svoj život.

Pogledajte kratki film o žabi krastači (format: mpg, veličina: 4.8 MB, trajanje filma: 18 sekundi)

Prehrana
Zelene su krastače vrlo proždrljive životinje. Hrane se različitim kukcima, paucima, crvolikim životinjama, puževima, gusjenicama. Nemaju zuba, te plijen gutaju čitav.

Razmnožavanje Nepovoljno zimsko razdoblje, od listopada do travnja, provedu zakopane u zemlji. Ukoliko su vremenske prilike povoljne, u proljeće se iskopava iz zemlje prilično rano, već pod konac veljače ili početkom ožujka. Kao i sve žabe, mužjaci gubavice se udružuju u doba parenja u pjevačke zborove. No dok se većina žaba može podičiti grlatom pjesmom, ovi nisu naročiti pjevači. Premda i oni jako napnu mjehur na guši – iz njega izlazi samo drhtav zvuk, nalik na zvižduk.

Nakon izlaska iz skrovišta odmah traži vode stajaćice (bare, lokve, bazene za navodnjavanje) u kojima ih se sakuplja veći broj i gdje dolazi do parenja. Pare se obično u drugoj polovici travnja ili početkom svibnja, a često i kasnije, do kraja lipnja. Nakon parenja ženke polažu veliki broj jaja, njih 10.000 - 12.000 u dugim sluzavim nizovima, dugim i do 3 - 4 metra. Pri povoljnim uvjetima mladi punoglavci se razvijaju vrlo brzo i obično nakon 3 - 4 dana napuštaju jaja. Punoglavci su repati i beznogi, a dišu škrgama poput riba. U obliku punoglavaca u vodi se zadržavaju oko 3 mjeseca, nakon čega započinje proces preobrazbe. Najprije im počinju rasti stražnje noge, a rep postepeno zakržljava. U ovisnosti o vremenskim prilikama, otprilike u svibnju ili lipnju, a najkasnije u srpnju razvijaju se male žabice, duge oko 15 mm koje odmah napuštaju vodu i izlaze na kopno. Crne su boje, još imaju ostatak repa, ali su im se razvila pluća, jer škrge posve nestaju. Sasvim su slične odraslima samo što su, za razliku od njih pretežno dnevne životinje. Odrasle zelene krastače ostaju u vodi duže vremena i poslije parenja.

Položaj i zaštita
Ova svima poznata životinja sve do nedavno je bila česti i uobičajeni stanovnik zelenih površina našeg Grada, a tako i naših vrtova i parkova oko kuća. Međutim, u posljednje se vrijeme njena brojnost smanjuje, a ona postaje sve rjeđa i ugroženija. Razlozi njenog polaganog nestanka su višestruki. Zbog povećane izgradnje zelene gradske površine sve se više smanjuju, a povećana uporaba umjetnih gnojiva i kemikalija za borbu protiv nametnika, zagađuje tlo i vodu. Osim toga veliki broj ovih životinja stradava pri prelasku preko prometnica, koje uzrokuju i usitnjavanje njihovih prirodnih staništa. U konačnici, svi ovi procesi utječu na smanjivanje njihovog prirodnog staništa i opadanje brojnosti ove vrlo korisne i zanimljive životinje. Njihovim se ugrožavanjem nanosi nenadoknadiva šteta našoj zavičajnoj fauni, te je poželjno da uživaju našu punu zaštitu. Stoga treba najenergičnije reagirati na svaki pokušaj uništavanja ovih vrsta.
U Republici Hrvatskoj zelena je krastača zakonom zaštićena vrsta životinje. Zaštita je određena Pravilnikom o zaštiti pojedinih vrsta vodozemaca (Amphibia), Državne uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine, temeljem članka 13. stavka 2. Zakona o zaštiti prirode ("Narodne novine" br. 30/94 i 72/94). Prema ovom zakonu pojedina biljna i životinjska vrsta koja ima zaštitu Države je vrsta koja je ugrožena ili rijetka. Strogo je zabranjena svaka radnja kojom je se ometa i uznemiruje u njenom prirodnom životu i slobodnom razvoju (rastjerivanje, proganjanje, hvatanje, držanje, ozljeđivanje i njegovo ubijanje, te oštećivanje njihovih, gnijezda ili legla i obitavališta). Zabranjeno je i prikrivanje, prodaja, kupnja i otuđivanje ili pribavljanje na drugi način zaštićene biljke i životinje, kao i njegovo prepariranje. Za svaku prouzročenu štetu nedopuštenim radnjama u odnosu na ovu zaštićenu životinjsku vrstu, a prema članku 2. Pravilnika o visini naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom na zaštićenim životinjskim vrstama utvrđena je kazna u visini od 1.000,00 kn.

Zelena je gubavica izuzetno korisna životinja jer uništava mnoštvo štetnika, stoga je poželjno da uživa potpunu zaštitu. I zato: ne ugrožavajmo je!!